Si

Kad na televiziji čujem: „Tramp se sastao sa Sijem“, uvek se zapitam zašto ovog čoveka zovu po imenu? U pitanju je, naravno Si Đinping, kineski predsednik. Nedavno sam u Pravopisu srpskoga jezika našla odgovor – u kineskom jeziku prvo ide prezime, pa ime. Si je u stvari njegovo prezime!

Za razliku od Sija, neki arapski zvaničnici nisu prošli baš dobro u našim medijima: čas ih zovu po imenu, čas po prezimenu ili očevom imenu ili po nadimku, počasnoj tituli, čukundedi, askurđelu, prababi i tako dalje. Tako je to kad Arapi nemaju klasično ime i prezime, onakvo na kakvo smo mi navikli. Umesto toga imaju čitav niz antroponima.

Formula za građenje arapskog antroponimskog niza ide otprilike ovako: teknonim/pedonim (nadimak po imenu prvorođenog deteta) + lično ime + prvi patronim (ime oca) + drugi patronim (dedino ime) + treći patronim (pradedino ime) i tako možete ređati do prekosutra… + prezime (označava pripadnost) + drugo „prezime“ (ili počasna titula).

Arapski antroponimski niz može, ali ne mora imati sve ove elemente i ne moraju uvek biti poređani istim redosledom. Pored toga, postoje razlike u građenju imena u različitim arapskim zemljama, u različitim epohama itd.

U arapskom možemo imati neka baaaš dugačka imena, kao što je recimo ime čuvekog putopisca Ibn Batute: „Abu Abdulah Muhamed ibn Abdulah ibn Muhamed el Levati el Tandži“ ili prelepe (bivše) saudijske princeze Amire el Tavil: „Amira bint Ajdan ibn Najif ibn Sahmi el Tavil el Asimi el Utajbi“.

Pa sad recite – da li je nama teže razmrsiti arapski antoponimski niz ili je teže kamili proći kroz iglene uši?! 

Kopirajting

Pitali mene da prevedem na arapski neku brošuru o voćnim čajevima, koje žele da prodaju na arapskom tržištu. Tražila ja da vidim tekst i shvatila da ovaj posao nije samo prevodilački, već zahteva i neke druge veštine – što će naravno uticati i na cenu. 

Jedna od grešaka koju neiskusni prevodioci prave je da brzopleto kažu nisku cenu, računajući da će oni to očas posla prevesti, a posle bude „kuku lele”. Treba prvo pažljivo pogledati, razgovarati sa klijentom i analizirati ciljnu grupu. Ja sam tako uradila i ustanovila da bi prost jezički transfer ovog teksta bio potpuno beskoristan bez kopirajtinga, transkreacije i saradnje sa grafičkim dizajnerom. 

Kopirajting je ovde vrlo važan, jer to je veština pisanja prodajnog teksta. Ako izvorni tekst nije napisan kopirajterski, onda prevodilac mora da bude vešt kopirajter, da bi svojim tekstom potrefio pravu žicu arapskom kupcu. 

Svaki prodajni tekst ima i neki slogan, a za to je potrebna veština transkreacije. Treba pročitati izvorni slogan, a potom ga zaboraviti i osmisliti novi, koji će biti efektan kod arapske ciljne grupe. 

Pitala sam klijenta u kojoj arapskoj zemlji planira da prodaje te čajeve, da bih se odlučila između arapskih cifara (0123456789), ili onih hindu (٠١٢٣٤٥٦٧٨٩), što se koriste u nekim arapskim zemljama.

Od arapske ciljne grupe zavisi i izbor termina, a to su u ovom slučaju nazivi voća. U arapskom se nazivi nekih voćki razlikuju od zemlje do zemlje, pa treba biti oprezan (u to sam se lično uverila kada sam u jednom restoranu naručila lubenicu, a dobila dinju).

I na kraju, pitala sam klijenta u kom formatu želi da mu pošaljem tekst. Reče: „U Vordu, a mi ćemo to dati grafičkom dizajneru da ubaci u brošuru”. Odmah sam znala da će to biti problem! Dizajner ne zna arapski, pa neće videti ako se tekst poremeti, ako brojke, zagrade i procenti odu, umesto leve, na desnu stranu. Čim on ispravi jedno, poremeti se nešto drugo, pa daj „share screen”, pa onda crtaj i objašnjašavaj plastično… Lakše mi da sama naučim grafički dizajn i uzmem stvar u svoje ruke!

I tako sam shvatila koliko je važno ceniti svoje vreme i energiju, a svoje konsultantske usluge umeti dobro naplatiti.

Arapija

Nekoliko zgoda, nezgoda i anegdota na temu: ko zna arapski, zna sve jezike. Napisano na osnovu istinitih događaja, sa malom dozom fikcije (tek da se zamaskira identitet glavnih aktera):

1
– Ideš na more u Tursku? Super, taman ćeš moći da vežbaš taj tvoj jezik!
– Ali tamo se ne govori arapski, nego turski!
– Zar to nije isto?
– Pa nije, sasvim su različiti. Arapski je semitski jezik, dok turski spada u altajsku porodicu jezika. Arapski je flektivni, a turski aglutintivni. Arapski se piše arapskim pismom, a turski latinicom. Jedina sličnost je to što je turski preuzeo mnogo arapskih re…
– E, aj ćao! I lepo se provedi tamo među svojima.

2
Dobijam na poklon knjigu o Avganistanu, uz posvetu u kojoj piše „zemlja i narod koje toliko voliš“. Neću ništa da kažem, jer poklonu se u zube ne gleda…

3
– Jel možeš da mi prevedeš avganistansku himnu?
– Ne, jer to nije arapski jezik već dari/paštu, šta god… Avganistan nije arapska zemlja!
– A, jel?! Meni sve to isto.

4
– Dođi da upoznaš jednog momka. On je iz Arapije!
– Iz Saudijske Arabije?
– Ne, Irana. Možeš s njim da pričaš na tom tvom jeziku…
– Pa, Iran nije arapska zemlja. Oni govore persijski a to je indoevropski jezik, dok je arapski semitski jez…
– Što je rano ozelenelo ove godineee…

5
Dobijam na poklon knjigu sa nekim čudnim slovima: „Želimo da ti poklonimo jednu arapsku knjigu“. –Hvala, ali ovo je hindi.
– Ti to ne znaš?

6
– Oduvek sam želela da učim sanskrit!
– Ali, ovo je čas arapskog.
– Pa, da. To i kažem – sanskrit!

7
– Jel ti možeš da predaješ i japanski?
– Da, da, ja sam ekspert za sve jezike sa čudnim slovima! Konićiva!

Ovde bih dodala i dve zgode na temu: „To nas niste učili“ (razumeće samo arabisti):

8
Učenik na kursu arapskog u knjizi vidi ligaturu dva slova i besno upire prstom u to: „Ovo slovo nas niste učili!“

9
– Ja sam u Tunisu naučila samo jednu arapsku reč, a to je „ça va“.
– Ali to je francuska reč, odnosno dve reči! Oni u Tunisu koriste dosta pozajmljenica iz francuskog…
– Ali moj dečko, Arapin, kaže suprotno!
– Ništa.. potražićemo u Muftićevom rečniku. Koji beše koren? 

Irak ili Iran

Razgovori i nedoumice s kojima se mi arabisti često susrećemo, u razgovoru s ljudima:

– Imam jedno pitanje za tebe: “Da li je pravilno reći “Irak” ili “Iran?”
– To su dve različite zemlje i oba naziva su pravilna.
– Aha, dobro. Ali tamo žive Arapi i govore arapski, zar ne?
– Nije tako. U Iraku žive Arapi i govori se arapski jezik. U Iranu živi persijski narod, koji govori persijskim jezikom.
– Dobro, ali Persijanci (Iranci) su narod srodan sa Arapima, zar ne? Nešto slično k’o mi i Bugari!
– Nisu. Persijanci su indoevropski narod, a Arapi su Semiti. Oni čine dve genetski potpuno različite porodice.
– Dakle, oni nisu isti narod, ali govore isti jezik?
– Ne govore. Arapi govore arapski, a Iranci persijski jezik.
– Pa, da, ali to je slično! Oni se međusobno razumeju, ko mi i Makedonci.
– Čisto sumnjam. To su dva genetski potpuno različita jezika, koji imaju različite pretke. Arapski spada u semitsku jezičku porodicu, a persijski u indoevropsku.
– Ali to je slično, zar ne?
– Indoevropska porodica je ista ona porodica u koju spada i srpski jezik, pa i engleski, španski, nemački, grčki, latinski… što znači da je persijski genetski srodan s ovim jezicima, dok s arapskim nije srodan.
– Malo sutra! Pa valjda sam ja video da se persijski piše arapskim slovima!!!
– Istina je da su Persijanci uzeli arapsko pismo, ali oni ne govore arapski jezik.
– Kako je to moguće?
– Moguće je. Kako je to lepo objasnio jedan moj prijatelj: “Kirgizi u Kirgistanu pišu ćirilicom, ali ne razumeju ni reč srpskog”. Mi svakodnevno koristimo latinicu, ali se ništa se ne razumemo s Turcima, Mađarima, Baskijcima, pripadnicima plemena Zulu i Xosa, koji takođe svoje jezike pišu latinicom.
– Ali, ja sam čuo da persijski ima dosta arapskih reči.
– Istina, ali to je rezultat istorijskih i kulturnih kontakata, a ne genetskih veza.
– E, super si mi sve to objasnila. A, jel možeš sada da mi prevedeš iransku himnu?

Poslovni arapski

Prošle nedelje je počeo drugi semestar i imala sam uvodno predavanje na predmetu Poslovni arapski jezik. Govorila sam studentima o arapskoj poslovnoj etikeciji – ponašanju, običajima, bontonu… Moja predavanja se najviše oslanju na teorije holandskog psihologa Gerta Hofstedea i američkog antropologa Edvarda T. Hola, u šta su utkana i moja lična iskustva, kao i iskustva mojih prijatelja koji su poslovali s Arapima…

Govorili smo o tome kako je arapsko poimanje vremena i privatnog prostora drugačije nego kod nas, što nekim ljudima može izgledati kao kulturni šok. Znate ono kad kasne na sastanak po pola sata ili više, a u tome ne vide nikakav problem. Ili ono kad se uopšte ne pojave u dogovorenom terminu, jer ih nismo podsetili dva dana ranije. 

Za uspešnu kominikaciju s Arapima, vrlo je važno razumeti ulogu konteksta u komunikaciji – neke stvari se ne saopštavaju eksplicitno, već izokola. Treba shvatiti kako funkcioniše društvo u kom se cene međuljudski odnosi, u kom je bitan obraz i čast, gde se vrednosti i ciljevi grupe cene više nego vrednosti i ciljevi pojedinca…

Za uspešan biznis s Arapima, bitno je shvatiti da su oni društvo u kom postoji strogo utvrđen hijerarhijski sistem koji se poštuje, u kom se sve kupuje i prodaje uz cenkanje, gde je jako bitno imati veze i poznanstva…

Na ovaj način mogu se preduprediti neke od grešaka koje su naši ljudi pravili u poslovanju s Arapima, kako bi ubuduće međusobna saradnja bila bolja i uspešnija.

Na Zapadu studenti uveliko uče ovakve stvari na fakultetima za ekonomiju, menadžment, biznis… gde ih pripremaju za uspešnu međunarodnu karijeru.

Prof. dr

Sa zadovoljstvom objavljujem da sam postala vanredni profesor. Nakon dugogodišnje karijere na Filološkom fakultetu u Beogradu, gde sam prvo radila kao doktorand, pa kao asistent, pa potom docent – sada sam postala profesor i sa punim pravom mogu da stavim naziv „prof. dr“ ispred svog imena 😀 😀 😀

Šalu na stranu – titule mi uopšte nisu važne! Sve sam ovo uradila iz ljubavi 🙂

Filološki je fakultet koji se studira iz ljubavi. Na Filološkom fakultetu ljudi rade iz ljubavi – ljubavi prema jezicima, kulturama, književnostima… ljubavi prema nauci.

Ljudi koji nisu upućeni u fakultetska zvanja i titule, često ne znaju kako stvari funkcionišu u akademskom svetu. Mnogi misle da se na fakultetu postaje profesor tako što neki drugi profesor ode u penziju i uprazni radno mesto. Neki smatraju da je dovoljno da sedimo na poslu dovoljan broj godina i ispijamo kafe… a da nam je unapređenje zagarantovano.

Istina je daleko od toga. Napredovanje u akademskom svetu zavisi od rada i truda koji sami u to uložimo – od pisanja knjiga, objavljivanja naučnih radova, učešća na konferencijama, mentorstava master i doktorskih disertacija, rada u komisijama i slično… Bez naučnih rezultata, nema napredovanja.

Ipak, postoji tu još jedan važan faktor — a to je ljudski faktor. Veoma je važno u kakvom okruženju radite i kakvi su odnosi među zaposlenima. Važno je da iza sebe imate tim koji vas podržava, a ne onaj koji vas koči i usporava.

Rad u okruženju u kojem postoji međusobno poštovanje, podrška i iskrena saradnja čini svaku profesionalnu priču lepšom i vrednijom. Ja imam tu sreću da sam deo tima u kojem vlada lepa atmosfera, gde se radujemo zajedničkim uspesima i jedni druge podstičemo da budemo bolji. Hvala mojim kolegama s Katedre za orijentalistiku, a posebno Grupi za arapski jezik, književnost i kulturu Filološkog fakulteta u Beogradu!

El Fatiha

Ovih dana me mnogi pitaju kako sam, gde sam i da li sam se vratila iz UAE. Imala sam sreće da se moje putovanje završilo nekoliko dana pre početka sukoba. U Srbiji sam, na sigurnom – ali i dalje pod ustiskom zbog svega što sam videla i doživela. Ne mislim samo na velelepne građevine i prelepo more (mada su i oni impresivni), već na arapski jezik koji sam tamo doživela na jedan poseban način.

Ovo je slika ispred džamije Šejh Zajid, gde se nalaze natpisi iz Kurana, svete muslimanske knjige. Retko gde se mogu videti arapski natpisi ovog tipa. Oni su specifični, jer su iz njih izostavljene dijaktritičke tačke. Ljudi obično posmatraju arapsko pismo kao skup nekih tačkica i linija. E, pa ovde imamo samo linije.

Nekada davno, arapsko pismo uopšte nije koristilo pomenute tačke, što je moglo otežati razlikovanje pojedinih slova. Da bi to shvatili oni koji ne poznaju arapsko pismo, možemo objasniti na sledećem primeru: slovo B se piše kao linija sa tačkom ispod, a slovo N kao linija sa tačkom iznad. Ista ta linija, ako ima dve tačke iznad sebe, postaje slovo T. Ako ih ima tri, onda je umekšano T (ono kao TH u engleskoj reči „think“). Ako, pak, ima dve tačke ispod onda je to slovo Y…. Slovo R kada dobije tačku postane Z, a kada S dobije tri tačke postane Š. I tako dalje…

Rani rukopisi Kurana su svi bili napisani na ovaj način, da bi tek kasnije (u kasnom 7. veku) arapski učenjaci dodali dijakritičke tačke, kao način razlikovanja slova i da bi osigurali da tumačenje teksta ne zavisli od konteksta. Ovo je bilo izuzetno važno baš za kuranski tekst, kao božju reč koju treba pravilno preneti i tumačiti.

Na slici vidimo početak kuranske sure el Fatiha, koja je prva po redu. Potom sledi sura Ja-Sin. Kada poznajem kontekst i znam šta da očekujem, mogu da pročitam ovaj tekst i bez tačkica.

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo,
Milostivog, Samilosnog,
Vladara Dana sudnjeg,
Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo!
Uputi nas na Pravi put,
Na put onih kojima si milost Svoju darovao,
a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali,
niti onih koji su zalutali!

Jā Sīn.
Tako Mi Kur’ana mudrog,
ti si, uistinu, poslanik,
na Pravome putu…

Burdž Halifa

Nekoliko zanimljivosti o Dubaiju:

Oko 85–90% stanovništva čine stranci, dok svega 10–15% čine državljani UAE. Emirati su manjina u sopstvenoj zemlji.

Iako Dubai ima metro i tramvaj, mnogi delovi grada – posebno stambene zone – nisu povezani javnim prevozom. Zbog relativno jeftinog goriva i visokog standarda, većina ljudi koristi automobile ili taksi.

U Dubaiju postoje brojni privatni i međunarodni univerziteti, ali školarine su visoke. Za prosečnu porodicu studiranje može biti finansijski zahtevno, pa mnogi šalju decu na studije u inostranstvo.

Ekonomija se u velikoj meri oslanja na uvoz radne snage. Često je brže i isplativije dovesti već školovane stručnjake iz inostranstva nego razvijati dugoročne domaće kadrove.

U nekim sektorima radno vreme je vrlo intenzivno. Taksisti, građevinski radnici i zaposleni u uslužnim delatnostima često rade i po 10–12 sati dnevno. Ipak, usluga je uglavnom profesionalna i efikasna, jer je konkurencija velika, a sistem strogo regulisan.

Pre osnivanja Ujedinjeni Arapski Emirati 1971. godine, Dubai nije bio država, već jedan od emirata pod britanskim protektoratom u okviru tzv. „Trucial States“ .

Iako se danas doživljava kao simbol luksuza i nebodera, do sredine 20. veka Dubai je bio malo trgovačko i ribarsko mesto poznato po vađenju bisera.

U Dubai se nalazi najviša zgrada na svetu – Burdž Halifa (برج خليفة). Visoka je 828 metara i ima 163 sprata. Završena je 2010. godine i danas je jedan od najprepoznatljivijih simbola grada i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Sa vidikovca na 124, 125. ili 148. spratu pruža se spektakularan pogled na ceo grad, pustinju i Persijski zaliv.

Ramazan u Dubaiju

Počeo je Ramazan – mesec posta, duhovnosti i zajedništva.

Ramazan (ar. Ramadan, رمضان) je deveti mesec islamskog (hidžretskog) kalendara. Tokom ovog meseca muslimani poste od zore do zalaska sunca, uzdržavajući se od hrane i pića, ali i nastojeći da budu smireniji, strpljiviji i posvećeniji molitvi i dobrim delima.

Post se prekida nakon zalaska sunca večernjim obrokom koji se naziva iftar (إفطار). To je poseban trenutak u danu – vreme okupljanja porodice i prijatelja, zahvalnosti i deljenja.

U Dubaiju, tokom Ramazana, atmosfera je posebna. Grad je mirniji tokom dana, dok se nakon zalaska sunca sve menja: restorani nude bogate iftarske menije, a svetla i dekoracije daju gradu svečani, topli sjaj.

Iz poštovanja prema onima koji poste, uobičajeno je da se ne jede i ne pije u njihovom prisustvu. Međutim, u Dubaiju je svakodnevni život prilagođen multikulturalnom okruženju. Danas sam na plaži videla da obližnji restoran normalno služi hranu napolju – ljudi jedu i piju, turisti uživaju u suncu, dok se u isto vreme mnogi pripremaju za iftar.

Džumejra

Dan je počeo jutarnjom kafom s pogledom na čuvenu JBR plažu u Dubaiju. Ova plaža dobila je ime po takozvanom “Jumeirah Beach Residence”, priobalskom stambeno-turističkom kompleksu dužine 1,7 km. JBR je rezidencijalni projekat koji obuhvata ukupno 40 kula, od kojih je 35 stambenih i 5 hotelskih. Kompleks može da primi oko 15.000 ljudi, a nalazi se na pešačkoj udaljenosti od Dubai Marine.

Sam termin Džumejra u Dubaiju se javlja u mnogim nazivima objekata i lokacija. Ova reč u arapskom jeziku ima vrlo zanimljivu etimologiju. U pitanju je oblik deminutiva, nastao od korena dž-m-r (جمر), koji nosi značenje “žar”, “užareni ugalj”… Džumejra, stoga, znači “mali žar” – koji je vreo kao pesak pustinje usred leta.

Sva sreća da u februaru nije tako užareno, već idealno za kupanje. Dan sam nastavila upravo na plaži JBR, odnosno kupanjem u Persijskom zalivu. Ovde moram da napomenem da ovaj zaliv Arapi ne zovu “Persijski” već “Arapski” (الخليج العربي), pa tu treba biti oprezan…