Antologija iračke kratke priče

Kada sam videla ovu Antologiju u prodaji, požurila sam da je nabavim i vidim šta donosi od iračke književnosti. Danas su veoma popularne ovakve dvojezične čitanke, koje omogućavaju paralelno praćenje arapskog teksta i njegovog engleskog prevoda, što olakšava razumevanje i učenje jezika. Nažalost, kada je knjiga stigla, mnogo me je razočarala. Engleski prevod štampan je nekim sitnim fontom, potpuno neprimerenim za knjigu, dok je arapski tekst odštampan toliko krupnim slovima da je neprijatan za čitanje. Stiče se utisak da je tehničko uređenje povereno nekome ko ne poznaje dobro arapsko pismo. Šteta što je ovako vredna knjiga loše tehnički doterana, jer sadrži izuzetne kratke priče iračkih autora, kao što su: Muhamed Hudajr, Samira el Mania, Alija Mamduh, Mej Muzafar, Fuad el Tekerli, Dikra Muhamed Nadir, Hedija Husein, Džuma el Lami, Muhamed el Hadad i Ahmed Sadavi.

Ono što je dobro u ovoj knjizi je to što svaka priča sadrži napomene o autoru i razna objašnjenja razbacana po fusnotama, koja nearapskom čitaocu približavaju egzotične pojmove iz iračkog sveta. Iz ove knjige saznajemo da je „gutra“ (غترة) marama koju nose muškarci preko glave u nekim arapskim zemljama, „abaja“ (عباءة) crni komad odeće koji pokriva ženu od glave to pete, a „Kalar“ (كلار) grad u planinskim kurdskim oblastima severnog Iraka. Pa onda„ da je Džumhurija“ (الجمهورية) naziv mosta preko reke Tigar, kao i nekadašnja marka cigareta u Iraku, da je „arak“ (عرق) jeftino i jako iračko alkoholno piće, „kohl“ (كحل) istočnjačka šminka za oči, a „kajmar“ (قيمر) mlečni proizvod od bivoljeg mleka…

Neki od ovih pojmova su srpskom čitaocu vrlo bliski, jer slične reči koristimo i u našem jeziku. „Arak“ je arapska reč od koje vodi poreklo naša „rakija“ (ar. araq = znoj), a „kajmar“ je isto ono što mi zovemo „kajmak“ (u nekim arapskim zemljama se zaista kaže „qajmaq“), a vodi poreklo od turske reči „kaymak“.

Što se tiče „kohl“, od nje je nastala svetski poznata reč „alkohol“ (ar. al-kohl), a nama ženama je poznata i kao kozmetički termin, jer je često viđamo na olovkama za oči, koje daju onaj efekat „smokey eyes“, kakve su nekad imale arapske lepotice…

Tip sa poršeom uzvraća udarac

– Jel gužva u gradu?

– Ne znam. Ceo dan sedim za računarom i radim. 

Radiš? Kako to, kada ti je fakultet blokiran?! Ti to držiš nastavu onlajn? – upita zabezeknuto.

– Ne. Mi na fakultetima se ne bavimo samo nastavom, već i naučnim radom.

– Ne razumem.

– Pa, čitamo stručnu literaturu i pišemo radove.

– Ne razumem baš. Jel vi to morate da radite? 

– Pa da. To nam spada u opis posla.

– Auuuu, jadni vi. Baš mi vas žao. – reče tugaljivo.

– Nema razloga da ti bude žao, jer ja volim da čitam, pišem i da se usavršavam 

– Ti nisi usavršila arapski, jel? Moraš još da se usavršavaš? – procedi kiselo.

– Jezik je nešto što se uči ceo život. 

– Kukuuu.

– Pa da. Prvo učiš da čitaš i pišeš, pa da govoriš i razumeš, pa onda učiš kako da to predaješ studentima, pa kako da prevodiš, pa onda kako da se time baviš u nauci, pa onda sve to proučavaš iz drugog ugla, sa novim pristupom, drugačijom metodologijom… 

– Ala je poskupeo benzin, bokte! – reče on, vidno se dosađujući.

– … i to ne važi samo za jezik! Danas u svim oblastima stručnjaci moraju da budu spremni na celoživotno učenje. 

– Nije tačno. Imam ja u familiji jednog stručljaka. Neki dr mr. Taj nije pipn’o knjigu posle diplome, a vala ni pre nje. A, eno post’o direktor!

– Šta da se radi. Nekom je život majka, a nekom maćeha.

– A reci mi, šta sad konkretno radiš?

– Pišem knjigu.

– Knjigu? Bravo, svaka čast!!! A jel ima u njoj neko ubistvo, teorija zavere ili ljubavna afera?

– Nema.

– E, pa izeš takav pos’o. Da izvineš, to niko neće da ti čita. Aj’, vidimo se! Odoh ja malo da provozam svog novog poršea…

Arapski za politiku i međunarodne odnose

Arapski za politiku i međunarodne odnose (Arabic for Politics and International Relations) dugo je očekivana knjiga među studentima arabistike koji žele da grade karijeru u oblasti politike, diplomatije i međunarodnih odnosa. U knjizi se navodi da je izašla ove godine, mada sam je ja nabavila krajem prošle. To je dokaz da je ova knjiga pravo čudo i da ide ispred svog vremena 😉

Knjiga je tematski organizovana u poglavlja koja sadrže autentične tekstove o političkim sistemima, demokratiji, društvu, ljudskim pravima, međunarodnim odnosima, diplomatiji, rešavanju konflikata, odbrani i srodnim temama. Svako poglavlje završava se vežbama koje uključuju pitanja za razumevanje teksta, zadatke za proširivanje vokabulara, analizu morfologije, retorike i stila. Uz to, knjiga obiluje aktivnostima koje studentima omogućavaju usavršavanje svih jezičkih veština: čitanja, slušanja, govora i pisanja.

Autor knjige, Jahja A. Muhamed, ranije je objavio priručnik „Arapski za diplomatiju“, a istoimeni predmet predavao je i studentima na Univerzitetu Džordžtaun u Kataru. Tokom svoje nastavne karijere uvideo je veliku potrebu studenata za usavršavanjem u oblasti diplomatije i međunarodnih odnosa. Ta potreba ga je inspirisala da svoje materijale prikupi i objedini u ovu izvanrednu knjigu.

Kao i mnoge arabističke knjige koje se objavljuju u Americi i Evropi, i ova ima naslovnu stranu ispisanu latinicom. Ipak, knjiga se otvara, što bi mi rekli „od zadnje strane“, prateći pravac pisanja arapskog pisma zdesna nalevo. Unutrašnjost je luksuzno opremljena, sa prelepim arapskim fontom i dekorativnim kaligrafskim detaljima, što dodatno doprinosi njenoj atraktivnosti.

Trados

Kraj 2024. godine ću pamtiti po ostvarenoj saradnji sa najvećim svetskim proizvođačem CAT alata (alata za računarski potpomognuto prevođenje), firmom Trados, koja mi je ljubazno ustupila svoje proizvode Trados Studio, MultiTerm i Trados Team na korišćenje u nastavi. Iako već godinama sarađujem sa firmama memoQ i Phrase (ex Memsource), koji takođe spadaju u vrh svetskog tržišta CAT alata, drago mi je što ću sada imati priliku da istražim i opcije koje nudi čuveni Trados.

Moje prvo korišćenje Trados Studija nije proteklo baš glatko – iako njegov interfejs podseća na druge CAT alate, postoje i značajne razlike. Dosta je kompleksno, pa ću morati da posvetim obuci za rad u ovom programu. Isto važi i za MultiTerm, dodatni program koji je povezan sa Studijom i služi za upravljanje terminologijom. Moje dosadašnje iskustvo sa upravljanjem terminologijom je bilo u sklopu CAT alata, a sada imam poseban alat samo za to…

Sviđa mi se i Trados Team, platforma koja je integrisana sa Trados Studijom, a služi za upravljanje prevodilačkim projektima (popularno ih zovu TMS – Translation Management System). TMS sisteme do sada nisam uvodila u nastavu, ali to mi je trenutno u planu. Tako ću moći da sa studentima formiram prevodilačke timove, dodeljujem im projekte i zadatke, pratim njihov tok i napredak…

Prošlo je vreme kada su prevodilačke agencije angažovale prevodioce telefonom, fajlove im slale putem mejla ili goluba pismonoše, a ovi kucali prevode u Word-u. Danas se sve radi u jednom programu, kako bi se što brže isporučio prevod vrhunskog kvaliteta – jer vreme je novac!

Iako u našoj zemlji dosta njih radi prevode na tradicionalan način, uloga prevodioca se značajno promenila i toga moramo biti svesni. Ne možemo bežati od tehnologija, šta god bila naša struka (na primer: onaj što pravi veštačke zube prvo mora ih nacrta u nekom programu na računaru, a seljak danas ne može da se bavi poljoprivredom ako nema pametni telefon).

U novoj 2025. želim da, kada se konačno okupimo na nastavi, zajedno učimo mnoge nove i zanimljive stvari! Želim da timski simuliramo rad prevodilačke agencije i vidimo iz prve ruke kako izgleda uloga prevodioca ili projektnog menadžera u jednoj od njih!

El Mundžiz: Poslovni arapski jezik

poslovni-arapski-jezik

Danas mi je stigla nova knjiga koju planiram da uvedem na predmet Poslovni arapski jezik – Al-Munjiz: Advanced Business Arabic. Knjiga sadrži autentične tekstove koji se bave savremenim temama arapskog poslovanja: islamsko bankarstvo, poslovna geografija arapskih zemalja, zapošljavanje, gorivo i energija, e-trgovina i turizam u arapskom svetu. Iza svake lekcije nalaze se vežbanja, objašnjenja manje poznatih reči i izraza, pitanja za razgovor i diskusiju, kao i studije slučaja. Knjiga je luksuzno opremljena, u boji, sa slikama, ilustracijama i grafikonima, a izdavač (Georgetown University Press) na svom sajtu nudi i povezane video materijale.

Uspešna komunikacija u poslu zahteva više od vladanja stranim jezikom. Ova knjiga pomaže učenicima da razviju strategije za sticanje jezičkih kompetencija, uz razvijanje svesti o kulturnim aspektima. Od toga kako sastaviti CV i odgovoriti na oglas za posao, do analize tržišta energije i goriva u arapskom svetu, autor je osmislio ovaj udžbenik tako da podstiče kritičko mišljenje kod studenata i razvija veštine rešavanja problema.

SEO optimizacija

Kad sam sebi pravila veb-sajt u WordPress-u, izabrala sam da u nazivu njegovog domena stoje ključne reči „arapski prevod“, zato što su to reči koje će prosečan korisnik kucati u pretraživač kada želi da nađe sadržaj vezan za arapski jezik i prevođenje. Da sam bila kreativnija i osmislila neki drugi naziv, mogao se moj sajt zvati i drugačije. Mogla sam ga nazvati „Šeherezada“, „Sahara“ ili „Ali Baba“, što bi sugurno bilo egzotičnije. Ipak, nisam to učinila. Pohađajući svojevremeno jedan kurs Optimizacije za pretraživače (SEO), nešto sam korisno naučila: niko neće kucati u polje za pretragu reč „Šeherezada“ ako želi da nađe prevodioca za arapski! Niko neće tražiti keramičara pomoću ključne reči „Žika i sinovi“ (umesto toga, kucaće „lepljenje pločica“). Drugim rečima, niko ko vam je bitan neće moći da pronađe vaš sajt. Danas nije dovoljno samo imati veb-sajt, već dosegnuti njime pravu ciljnu grupu.

Uvek se oduševim kada vidim kako su neki biznisi pametno osmislili nazive domena svojih veb-sajtova: torteikolaci.rs, centralnogrejanje.rs, majstorzaklime.com, obukeikursevi.com, restorani-za-svadbe.com. Stavljanje imena brenda u domen ima smisla samo ako je brend mnogo poznat, pa znamo da će ga ljudi koristiti za pretragu na Guglu (plazma.rs, mcdonalds.rs)

Možda ste nekada na mreži videli naslove na kojima piše „Izrada web sajtova“ ili „Usluge web dizajna“ i zapitali se da li ljudi koji nude ovakve usluge toliko loše znaju pravopis srpskoga jezika? Da li oni znaju da u srpskom nemamo slovo „w“ i da se reč „veb“ piše sa crticom? Naš pravopis kaže da treba pisati “veb-sajt“ i “veb-dizajn“, ali to za digitalni marketing nije mnogo bitno. Važno je samo ono što većina ljudi kuca kada traži ove usluge na Guglu. Pošto većina ljudi ove reči piše pogrešno, upotreba pogešno napisanih reči na vašem veb-sajtu pomoći će vam da dosegnete više pravih klijenata!

Na kursu SEO optimizacije sam naučila još mnogo stvari, o tome kako da učinimo da naš veb-sajt bude na prvoj strani rezultata pretrage na Guglu. Ostala mi je u sećanju rečenica koja u svetu digitalnog marketinga važi za pravilo: ako imate veb-sajt koji niko ne može da pronađe, to je isto kao da on i ne postoji!

Sura Ljudi

Stigla mi je molba da „dešifrujem“ jedan arapski tekst, napisan na duguljastom komadu papira. Na prvi pogled je izgledalo kao nemoguća misija, jer je tekst napisan jako nečitko, a rezolucija slike kada se uveća bila je loša. 

Nakon pažljivije analize, uočila sam reč „Allah“, što je potrvdilo moju sumnju da je u pitanju tekst iz Kurana. Ono što sledi ličilo je na reči „rahman“ i „rahim“, a iza toga prepoznala sam i nešto što liči na „šejtan“ i „radžim“. Onda mi je bilo jasno da u prvom redu imamo muslimansku formulu „Bismillahi rahmani rahim, euzu billahi mina šejtani radžim“

(بسم الله الرحمن الرحيم أعوذ بالله من الشيطان الرجيم),

što se prevodi rečima „U ime Allaha, milostivog samilosnog, tražim od Allaha zaštitu od šejtana prokletog”. 

U daljem tekstu sam prepoznala da se ponavlja reč koja najviše liči na „An-Nas“ („Ljudi“), a to je naziv jedne sure iz Kurana. Otvorila sam ovu suru i uporedila njene stihove sa mojim tekstom. Moje sumnje su se tada potrvdile. Na ovom papiriću se ponavljaju stihovi iz poslednje sure Kurana, sure „Ljudi“. Na arapskom ovi stihovi zaista lepo zvuče:

قُلْ أَعُوذُ بِرَبِّ ٱلنَّاسِ 

مَلِكِ ٱلنَّاسِ 

إِلَـٰهِ ٱلنَّاسِ 

مِن شَرِّ ٱلْوَسْوَاسِ ٱلْخَنَّاسِ 

ٱلَّذِى يُوَسْوِسُ فِى صُدُورِ ٱلنَّاسِ

مِنَ ٱلْجِنَّةِ وَٱلنَّاسِ 

Ovo je prevod Besima Korkuta na naš jezik:  

Reci: “Tražim zaštitu Gospodara ljudi, 

Vladara ljudi, 

Boga ljudi, 

od zla šejtana napasnika, 

koji zle misli unosi u srca ljudi

– od džina i od ljudi!”

Iznenadna smrt Salaha Abdulsabura

Knjiga “Savremene arapske kratke priče” sadrži deset zanimljivih priča proslavljenih arapskih autora iz različitih zemalja. Tu je Zekerija Tamir iz Sirije, Ibrahim Darguti iz Tunisa, Jusuf Idris iz Egipta, Ahmed el Fakih iz Libije, Gasan Kanafani iz Palestine, Zaid M. Damadž iz Jemena, Lejla el Osman iz Kuvajta, Abdulhamid el Garbavi iz Maroka, Hasan Dabal iz Saudijske Arabije i Džamal el Hajat iz Bahreina. 

Prvi put kad sam otvorila knjigu, bilo je to baš na onoj stranici gde počinje priča libijskog pisca Ahmeda el Fakiha. Privukao me je njen neobičan naslov – Salah Abdulsabur umro pre svoje smrti. 

Priča govori o tome kako je egipatski pesnik Salah Abdulsabur posetio svog prijatelja u Londonu, a ovaj ga odveo u neki arapski kafić. I dok su tamo sedeli, konobar im donese najnoviji broj egipatskih novina el Ahram koje su izašle toga jutra. Pesnikov prijatelj je prvi primetio da se na naslovnoj strani ovih novina nalazi upravo slika Salaha Abdulsabura, pa reče: ” Prijatelju, vidi! Izašao si na naslovnoj strani novina. Čekaj da ti pročitam!”

I stade da čita oduševljeno, ali ubrzo se njegovo oduševljenje pretvorilo u šok: “Veliki pesnik Salah Abdulsabur preminuo je danas od srčanog udara”. Čovek nije mogao da veruje šta je pročitao, dok svojim očima gleda kako Salah Abdulsabur sedi ispred njega živ i zdrav!

Sam Salah se nije mnogo iznenadio: “Biće da je to zbog vremenske zone” rekao je. ” Vreme u Kairu je 4 sata ispred Londona. Tamo se moja smrt već desila, a ako stignem sledećim avionom u Kairo moći ću lično da joj prisustvujem…”

Era i kadija

Nedavno sam na mrežama objavila jedan tekst, gde sam citirala izvesnu rečenicu koje se sećam iz čitanke za osnovnu školu: „Stani da pogledam u ćitab“. Isprva nisam znala odakle dolazi ova rečenica, dok me jedan čitalac moje objave nije podsetio. On je prepoznao da je reč o priči „Era i kadija“, koju je zabeležio i nama u amanet ostavio veliki filolog, Vuk Karadžić.

Čitajući ovu duhovitu priču, sita sam se ismejala i istinski uživala. Šteta je zaboraviti i ne negovati ovakve mudrosti našeg naroda, koji se u teškim trenucima ropstva pod Turcima održao svojim vedrim duhom.

Zato želim da i vas ja podsetim ovo blago srpske književnosti, uz mali glosar arhaizama i manje poznatih reči koje se u priči javljaju:

„Ćitap“, može i „ćitab“ (arapski: „kitab“, كتاب – knjiga)

„Kadija“ (arapski: „al-qadi“, القاضي – sudija)

„Vala“ (arapski: „wa Allah“, والله – tako mi Boga)

„Efendija“ (turcizam, ali ima i u arapskom – gospodin)…

A priča ide ovako:

Era je čuvao kadijina goveda, a među njima je imao i jednu svoju kravu koja je išla s kadijinom stokom. Jednog dana, kadijina i Erina krava se pobodu, i Erina krava usmrti kadijinu. Brzo otrči Era kod kadije:

– Poštovani efendija! Tvoja krava je ubola moju!

Kadija odgovori:

– Pa, ko je kriv? Je li ih neko naterao?

– Nije niko, same su se pobole!

– E, vala! Marvi nema suda!

Na to će Era:

– Ali, efendija, čuješ li ti mene: moja krava je ubola tvoju!

– Ah, ah! Sačekaj da pogledam u ćitap – reče kadija, pa posegne za knjigom, ali ga Era uhvati za ruku:

– E, nećeš! Kad nisi gledao u ćitap za moju kravu, nećeš ni za tvoju!

Preuzeto iz sledećeg izvora.

Zlatni pehar

Znate onaj osećaj kad počnete da čitate tekst, a na prvoj strani usred teksta stoji poduža fusnota koja prelazi i na drugu stranu. Posle toga se vraćate na glavni tekst, iščitavate prvu, drugu i treću stranu, a posle nje ide nova fusnota koja vas baca na četvrtu, petu i šestu. Kad ovo iščitate, vraćate se na glavni tekst na četvrtoj, pa čitate do devete, sve skačući pogledom čas gore čas dole, u iščitavanju raznih fusnota i napomena. Na desetoj vas opet čeka jedna poveća fusnota, koja vas vuče da iščitavate do 12. strane. Umesto da se posle vratite na glavni tekst, vi krećete da listate knjigu unapred i shvatate da je ostatak teksta takođe prožet fusnotama. Shvatate da će vas, ako nastavite da čitate na ovaj način, fusnote bacati tamo-vamo, kao talas što baca davljenika na uzburkanom moru, pa nećete više znati ni gde ste stali stali ni šta ste pročitali. Tada uviđate da fusnote treba čitati zasebno, a ne unakrsno sa glavnim tekstom.

Koliko god ovo zvučalo komplikovano, lepo je čitati knjigu koja ima fusnote, jer su one dokaz da se pisac/prevodilac svojski potrudio da vam približi delo na najbolji mogući način. Takva je i ova knjiga koju sam juče pazarila na Sajmu. „Zlatni pehar“, glavom i bradom! Srpko Leštarić me je ponovo oduševio prevodom kratkih narodnih priča pisanih na arapskom dijalektu. Ovoga puta, reč je o pričama iz Jerusalima, koje su do njega došle posredstvom jednog kolege što je u nekoj lajdenskoj antikvarnici slučajno nabasao na arapsku knjigu od koje nije razumeo ni reči…

Ja obično Srpkove prevode kupujem prvo zbog njegovih fusnota i pogovora, pa tek onda zbog prevedenog teksta. Uvek se tu nađu neke korisne crtice o arapskom jeziku i književnosti, uzbudljive priče o potrazi i putevima koji su ga vodili do retkih arapskih rukopisa, prevodilačke poteškoće i kako ih je prenebregao, te sjajna prevodilačka rešenja do kojih je došao. Recimo, demonsko biće iz arapske mitologije, zvano „Gul“ na srpski je prevedeno kao „karakondžula“. Sjajno, zar ne?!

Sa ovakvim knjigama ne možete pogrešiti, a ne možete se ni oteti utisku da je svaka fusnota i napomena pravi zlatni pehar saznanja. Stoga se čak usuđujem reći i ovo: Izeš knjigu koja fusnote nema!