Džamija u provinciji Hataj

Ovu sam fotografiju napravila davno, u jednoj džamiji u provinciji Hataj. U Turskoj, blizu sirijske granice – u oblasti o kojoj ovih dana bruje mediji, dok sa malih ekrana užasnuti gledamo prizore dece pod ruševinama.

Na slici se, simbolično, vidi citat iz Kurana na arapskom i turskom. U pitanju je prva objava muslimanske svete knjige, koju je prorok Muhamed primio u pećini Hira, blizu Meke 610. godine. U Kuranu je to 96. sura, pod naslovom al-Alaq (العلق).

Ovo je prvih pet njenih ajeta (stihova) na arapskom i turskom, a ja sam dodala i prevod Besima Korkuta na naš jezik. Neka ovi stihovi posluže kao molitva za ljude tamo… u provinciji Hataj… i drugim, okolnim oblastima Turske i Sirije, koje je razorio zemljotres.

اقْرَأْ بِاسْمِ رَبِّكَ الَّذِي خَلَقَ (1) خَلَقَ الْإِنْسَانَ مِنْ عَلَقٍ (2) اقْرَأْ وَرَبُّكَ الْأَكْرَمُ (3) الَّذِي عَلَّمَ بِالْقَلَمِ (4) عَلَّمَ الْإِنْسَانَ مَا لَمْ يَعْلَمْ (5)

Yaratan Rabbinin adıyla oku! (1) O, insanı bir aşılanmış yumurtadan yarattı. (2) Oku! İnsana bilmediklerini belleten, kalemle (yazmayı) öğreten Rabbin, en büyük kerem sahibidir (3, 4, 5)

Čitaj, u ime Gospodara tvoga, koji stvara (1) stvara čovjeka od ugruška! (2) Čitaj, plemenit je Gospodar tvoj (3) koji poučava peru (4), koji čovjeka poučava onome što ne zna (5).

Findžan

Prelepa šoljica za kafu (فنجان قهوة) iz restorana orijentalne kuhinje u ulici Carice Milice…
Reč „šoljica“ na arapskom je „findžan“ (فنجان) ili „findžal“ (فنجال), a mi smo to pozajmili iz turskog jezika (fincan) kao „fildžan“.
I reč „kafa“ smo preuzeli iz turskog (kahve), a oni preuzeli od arapske reči „qahwa“ (قهوة).
Iako kafu pijem bez šećera, moram da spomenem da je i reč „šećer“ kod nas došla iz turskog (şeker), dok se u arapskom koristi slična reč „sukar“ (سكر). Bez obzira na izvornu etimologiju ovih reči, kod nas se one obično nazivaju turcizmima (a ne arabizmima), jer smo ih preuzeli iz turskog. Reči „kafa“ i „šećer“ su još i internacionalizmi, jer ih ima u mnogim jezicima sveta.

Harisa

Harisa (هريسة) – tuniski sos od ljutih paprika. Može se kupiti u Maksiju. Svojevremeno, dok smo bili na razmeni studenata u Tunisu, jedan kolega iz grupe je prepevao pesmu Englishman in New York, posvetivši je hrani u Tunisu:
„Sve je ljuto, ništa slano,
čak i riba i dadžedž,
u sve trpaju harisu,
ja sam Srbin u Tunisu”.
Od ostalih duhovitih stihova iz pesme, sećam se ovog: „Volim sarmu, ne volim šavarmu” 🙂
U Tunisu stvarno mnogo jedu ljuto – čak i mala deca.
Ovo slovo na slici, ispisano harisom, je početno slovo njenog imena.
I za kraj, mali arapsko-srpski glosar za bolje razumevanje pesme:
Dadžedž (دجاج) – piletina
Šavarma (شاورما) – jelo slično girosu; od turske reči çevirme

Ezogelin čorba

U ovim hladnim zimskim danima, možemo se zagrejati toplom Ezogelin čorbom (turski: Ezogelin çorbası), koja će našem telu pružiti sve potrebne nutrijente. Pravi se od crvenog sočiva, pirinča, bulgura, luka, paprike, paradajza, maslinovog ulja i nane. Ja na kraju volim da dodam i dosta limunovog soka. Ova supa je dobila ime po nevesti Ezo (gelin – nevesta, mlada), po čijoj je životnoj priči snimljeno nekoliko filmova i ispevano više pesama. Priča kaže da je Ezo bila lepotica iz malog sela blizu Gaziantepa u Turskoj. Udala se sa 20 godina, ali ovaj brak je bio kratkog veka. Nakon povratka svojoj porodici, nije se udavala narednih 6 godina. Tokom samačkih godina postaje još lepša i stalno dobija bračne ponude, koje ona odbija. Na kraju je njena porodica primorava da se uda za svog rođaka, sa kojim se seli u Siriju. Tamo joj nedostaje njeno selo, toliko da se razboli. Zbog siromaštva nije mogla adekvatno da se leči, pa ubrzo umire. Poslednja želja joj je bila da je sahrane u svom rodnom selu… Što se tiče čorbe, priča se da ju je Ezo napravila koristeći sve što je imala u kući za vreme siromaštva u Siriji. Afiyet olsun! بالصحة والعافية

الوطن العربي

عيناها بن يمني والشعر ليال نجدية
تمشي كغزال ليبي والخد ورود شامية
من تونس حكت لها ثوبا وخيوط الثوب عراقية
والشال من الدار البيضاء والهيئة تبدو خليجية
زارت وهران وقد وجدت بعمان خيولا مصرية
فمضت للاردن كي تحظى بقصيدة شعر نبطية
فدعت لله ودعت لله دعت لله دعت لله ودعت لله بأن يحمي ويصون القدس العربية